Prva knjiga Samuelova (4. glava)

  1. Tako je Samuel prenosio Božje reči celom Izraelu. Izraelovi sinovi krenuli su da se bore protiv Filisteja i ulogorili su se kod Eben-Ezera, a Filisteji su se ulogorili u Afeku.
  2. Filisteji su se svrstali u bojne redove protiv Izraela i započela je bitka u kojoj su Filisteji bili jači, pa su porazili Izrael, pobivši na bojnom polju oko četiri hiljade ljudi.
  3. Kada se narod vratio u logor, Izraelove starešine su rekle: „Zašto nas je Gospod danas porazio pred Filistejima? Uzmimo iz Šiloha kovčeg Gospodnjeg saveza da bude među nama i izbavi nas iz ruku naših neprijatelja.“*

    * [4:3-11] Čuda koja Bog čini nisu zasnovana na određenom principu ili tehnici. Kada bi ljudi ipak pokušavali da naprave princip ili uspostave idolatrijski odnos prema nekom objektu koji se koristio po Božjem uputu, Bog je svojom intervencijom pokazivao da od vernosti Njemu, a ne tvari ili magičnoj tehnici, zavisi Njegovo odobravanje i blagoslovi (vidi takođe 2. Kraljevima 18:4). Božje posebne intervencije vršene su po veri na način koji nije postajao obrazac (2. Mojsijeva 17:9-12; 4. Mojsijeva 21:4-9; Jošua 6; 10:12-14; 2. Kraljevima 5:13, 14; 20:9-11).

  4. Tako je narod poslao ljude u Šiloh i odatle su doneli kovčeg saveza Gospoda nad vojskama koji sedi nad heruvimima. Dva Elijeva sina, Ofnije i Fines, pratili su kovčeg saveza Božjeg.
  5. Kada je kovčeg Gospodnjeg saveza stigao u logor, svi su Izraelci glasno klicali, tako da se zemlja tresla.
  6. Filisteji su čuli tu veliku viku, pa su rekli: „Kakva je to vika u jevrejskom logoru?“ Na kraju su saznali da je Gospodnji kovčeg stigao u logor.
  7. Tada su se Filisteji uplašili pa su rekli: „Bog je došao u taj logor!“ Zatim su dodali: „Teško nama, jer se tako nešto nikada nije desilo!
  8. Teško nama! Ko će nas izbaviti iz ruke tog moćnog Boga? Taj Bog je udario Egipat svakakvim pomorima u pustinji.
  9. Filisteji, budite hrabri i držite se muški da ne biste služili Jevrejima kao što su oni služili vama! Držite se muški i borite se!“
  10. Tada su Filisteji krenuli u boj i porazili Izraelce, tako da su svi pobegli u svoje šatore. Pokolj je bio veoma veliki i palo je trideset hiljada Izraelovih pešaka.
  11. Božji kovčeg je bio otet, i poginula su oba Elijeva sina, Ofnije i Fines.
  12. Jedan od Benjaminovih sinova otrčao je s bojnog polja i istog dana stigao u Šiloh, razderanih haljina i glave posute prašinom.
  13. Kada je stigao, Elije je sedeo na stolici pored puta i čekao, jer mu je srce bilo puno strepnje zbog kovčega Božjeg. Kada je onaj čovek stigao u grad i rekao šta se desilo, po celom gradu razlegla se vika.
  14. Elije je čuo tu veliku viku, pa je upitao: „Kakva je to pometnja?“ Onaj čovek je brzo došao da o svemu obavesti Elija.
  15. (Elije je imao devedeset i osam godina i oči su mu bile oslabile tako da nije video.)
  16. Onaj čovek reče Eliju: „Dolazim s bojnog polja, pobegao sam danas s bojnog polja.“ Tada ga on upita: „Šta se desilo, sine?“
  17. Glasnik odgovori: „Izrael je pobegao pred Filistejima i narod je doživeo veliki poraz. Poginula su oba tvoja sina, Ofnije i Fines, i otet je kovčeg Božji.“
  18. Kada je spomenuo kovčeg Božji, Elije se prevrnuo sa stolice unazad, kod gradskih vrata, slomio vrat i umro, pošto je bio star i težak čovek. On je sudio Izraelcima četrdeset godina.
  19. Njegova snaha, Finesova žena, bila je trudna i pred porođajem. Kada je čula da je kovčeg Božji otet i da su joj poginuli svekar i muž, savila se i porodila, jer je iznenada dobila bolove.
  20. Dok je umirala, žene koje su bile pored nje rekle su joj: „Ne boj se, jer si rodila sina.“ Ali ona nije odgovarala, niti joj je to dopiralo do srca.
  21. Dečaku je dala ime Ikabod,* govoreći: „Slava je otišla od Izraela.“ Time je mislila na oteti kovčeg Božji, i na svog svekra i muža.

    * „Ikabod“ znači „gde je slava?“

  22. Zato je rekla: „Slava je otišla od Izraela, jer je otet kovčeg Božji.“