Prva knjiga Samuelova (18. glava)

  1. Kada je David završio razgovor sa Saulom, Jonatanova duša je prionula za Davidovu dušu, i Jonatan ga je zavoleo kao svoju dušu.
  2. Tog dana Saul je uzeo kod sebe Davida i nije mu dao da se vrati kući kod svog oca.
  3. Jonatan je sklopio savez s Davidom jer ga je voleo kao svoju dušu.
  4. Jonatan je skinuo ogrtač koji je nosio i dao ga Davidu, a tako i svoju opremu, čak i svoj mač, luk i pojas.
  5. David je odlazio u vojne pohode. Kud god bi ga Saul slao, on je postupao razborito tako da ga je Saul postavio nad svojim ratnicima. To je bilo po volji celom narodu i svim Saulovim slugama.
  6. Kada bi se oni vraćali iz pohoda, nakon što bi David pobio Filisteje, izašle bi žene iz svih Izraelovih gradova da pesmom i igrom dočekaju kralja Saula, radosno kličući uz zvuke daira i laute.
  7. Žene koje su slavile pobedu pesmom su govorile jedna drugoj: „Saul pobi hiljade neprijatelja, a David desetine hiljada.“
  8. Saul se veoma razgnevio, jer mu ta pesma nije bila po volji i zato je rekao: „Davidu su dale desetine hiljada, a meni su dale samo hiljade. Još mu samo kraljevstvo treba dati!“
  9. Od tog dana Saul je podozrivo gledao Davida.
  10. Sledećeg dana Bog je dopustio da Saula obuzme zao duh, i on je prorokovao usred kuće. David je svirao harfu kao i ranije, a Saul je u ruci držao koplje.
  11. I Saul je bacio koplje govoreći u sebi: „Pribiću Davida za zid!“ Ali mu je David dva put umakao.
  12. I Saul se bojao Davida, jer je Gospod bio s Davidom, a od Saula je odstupio.
  13. Zato ga je Saul uklonio iz svoje blizine i postavio ga za poglavara nad hiljadom, tako da je David vodio narod u vojne pohode.
  14. Na svim svojim putevima, David je stalno postupao razborito i Gospod je bio s njim.
  15. Saul je video da on postupa veoma razborito i zato ga se bojao.
  16. Ali ceo Izrael i Juda voleli su Davida, jer ih je predvodio u vojnim pohodima.
  17. Na kraju je Saul rekao Davidu: „Evo, daću ti za ženu svoju najstariju kćer Merabu. Samo pokaži da si hrabar i vodi Gospodnje ratove.“ Ali Saul je mislio u sebi: „Neću ja da dignem ruku na njega, nego neka Filisteji dignu ruku na njega.“
  18. David je odgovorio Saulu: „Ko sam ja i ko je moj rod, dom mog oca u Izraelu, da bih ja bio kraljev zet?“
  19. Ali kad je došlo vreme da se Saulova kćer Meraba da Davidu, ona je već bila data Adrielu iz Abel-Meola.
  20. Mihala, Saulova kći, volela je Davida. Kada je Saul to čuo, bilo mu je po volji.
  21. Zato je mislio: „Daću mu nju da mu bude zamka i da se ruka Filisteja digne na njega.“ Tako Saul reče Davidu: „Danas ću ti dati drugu kćer i postaćeš mi zet.“
  22. Tada Saul dade uput svojim slugama: „Razgovarajte nasamo s Davidom i recite mu: ‘Drag si kralju i sve te njegove sluge vole. Zato budi sada kraljev zet.’“
  23. Tako su Saulove sluge prenele te reči Davidu, a David je rekao: „Mislite li da je lako postati kraljev zet? Ja sam siromašan i neznatan čovek!“
  24. Tada su sluge obavestile Saula: „Tako je rekao David.“
  25. Saul je onda rekao: „Ovako kažite Davidu: ‘Kralj ne želi novac za nevestu, nego sto filistejskih obrezaka, kako bi se kralj osvetio svojim neprijateljima.’“ Saul je mislio da će David poginuti od ruke Filisteja.
  26. Kada su sluge javile Davidu te reči, Davidu je bilo po volji da postane kraljev zet. Još pre određenog roka,
  27. David se spremio sa svojim ljudima pa otišao i pobio dvesta Filisteja. Zatim je doneo njihove obreske i predao kralju na broj, kako bi postao kraljev zet. Tada mu je Saul dao svoju kćer Mihalu za ženu.
  28. Saul je jasno video da je Gospod s Davidom. A Mihala, Saulova kći, volela je Davida.
  29. Saul se sve više plašio Davida i od tada pa do kraja svog života bio mu je neprijatelj.
  30. Kada bi filistejski knezovi izlazili u vojne pohode, David bi svaki put postupao razboritije od svih Saulovih slugu. Tako je njegovo ime postalo veoma slavno.