Prva knjiga Samuelova (23. glava)

  1. Posle nekog vremena javili su Davidu: „Evo, Filisteji ratuju protiv Keile i pljačkaju gumna.“
  2. David je upitao Gospoda za savet: „Da li da idem i udarim na te Filisteje?“ A Gospod je odgovorio Davidu: „Idi, udari na Filisteje i oslobodi Keilu.“
  3. Tada su Davidu rekli njegovi ljudi: „Mi se plašimo već ovde u Judi, a šta će tek biti ako krenemo u Keilu protiv filistejskih četa!“
  4. Zato je David još jednom upitao Gospoda za savet. Gospod mu je ovako odgovorio: „Ustani i idi u Keilu, jer ću predati Filisteje u tvoje ruke.“
  5. Tako je David otišao sa svojim ljudima u Keilu i borio se protiv Filisteja. Oterao je njihovu stoku, a njima je naneo veliki poraz i oslobodio stanovnike Keile.
  6. Kada je Abijatar, Ahimelehov sin, pobegao kod Davida u Keilu, poneo je u ruci efod.
  7. Posle nekog vremena javili su Saulu: „David je došao u Keilu.“ A Saul reče: „Bog mi ga je predao u ruke, jer se sam uhvatio u zamku došavši u grad koji ima vrata i prevornice.“
  8. Saul je pozvao ceo narod u rat, da ide na Keilu i opkoli Davida i njegove ljude.
  9. David je saznao da mu Saul sprema zlo i zato je rekao svešteniku Abijataru: „Donesi ovamo efod.“
  10. David je zatim rekao: „Gospode, Bože Izraelov, tvoj sluga je čuo da Saul namerava da dođe u Keilu i da zbog mene razori grad.
  11. Hoće li me stanovnici Keile predati u njegove ruke? Hoće li doći Saul, kao što je tvoj sluga čuo? Gospode, Bože Izraelov, molim te, reci svom sluzi.“ A Gospod odgovori: „Doći će.“
  12. David onda reče: „Hoće li stanovnici Keile predati mene i moje ljude u Saulove ruke?“ A Gospod odgovori: „Predaće vas.“
  13. Tada je David ustao sa svojim ljudima, kojih je bilo oko šesto, i oni su otišli iz Keile i išli kuda su mogli. Kada su Saulu javili da je David pobegao iz Keile, on je odustao od pohoda.
  14. David je boravio u pustinji, na skrovitim mestima, i u brdima u pustinji Zif. Saul ga je neprestano tražio, ali ga Bog nije predao u njegove ruke.
  15. David se plašio jer je Saul izašao da traži njegovu dušu dok je David bio u pustinji Zif, u Horesu.
  16. Tada je Jonatan, Saulov sin, ustao i otišao kod Davida u Hores da ga ohrabri u ime Božje.
  17. Rekao mu je: „Ne boj se, jer te neće stići ruka mog oca Saula. Ti ćeš biti kralj nad Izraelom, a ja ću biti drugi, odmah do tebe. I moj otac Saul to dobro zna.“
  18. Tada su obojica sklopila savez pred Gospodom. David je ostao u Horesu, a Jonatan se vratio svojoj kući.
  19. Jednog dana ljudi iz Zifa došli su kod Saula u Gibeu i rekli mu: „Zar se David ne krije kod nas po vrletima u Horesu, na Hakili, brdu koje je južno od pustare?
  20. A sada, kralju, po želji svoje duše ti dođi, a mi ćemo ga predati u kraljeve ruke.“
  21. Saul reče: „Neka vas Gospod blagoslovi što ste se smilovali na mene!
  22. Molim vas, idite i još više pazite, ispitajte i osmotrite mesta kuda kroči svojom nogom i pronađite ko ga je tamo video, jer se priča da je veoma lukav.
  23. Pogledajte i proverite sva mesta gde se skriva, pa se vratite kad budete sve pouzdano saznali, i ja ću poći s vama. Ako je negde u ovoj zemlji, pretražiću zbog njega sve Judine hiljade.“
  24. Tako su ustali i otišli u Zif pre Saula, a David je sa svojim ljudima bio u pustinji Maon u Arabi, južno od pustare.
  25. Kasnije je Saul došao sa svojim ljudima da ga traži. Kada su to javili Davidu, on je odmah otišao do stene i ostao u pustinji Maon. Kad je to Saul čuo, krenuo je u poteru za Davidom, u pustinju Maon.
  26. Saul je išao jednom stranom brda, a David sa svojim ljudima drugom stranom brda. David je brzo išao kako bi pobegao od Saula jer je Saul sa svojim ljudima opkolio Davida i njegove ljude kako bi ih pohvatao.
  27. Ali kod Saula je došao jedan glasnik koji je rekao: „Dođi brzo, jer su Filisteji napali zemlju!“
  28. Tada je Saul odustao od potere za Davidom i krenuo pred Filisteje. Zato su ono mesto prozvali Stena razdvajanja.
  29. David je otišao odatle i boravio po vrletima u En-Gediju.