Izreke Solomonove (14. glava)

  1. Žena koja je zaista mudra kuću svoju gradi, a luda je svojim rukama ruši.
  2. Ko živi čestito, boji se Gospoda, a ko je iskvaren na putevima svojim, prezire ga.
  3. Prut oholosti u ustima je ludog čoveka, a mudre ljude čuvaju usne njihove.
  4. Gde nema goveda, jasle su čiste, a zbog snage bika letina je obilna.
  5. Veran svedok ne laže, a lažan svedok govori laži.
  6. Podrugljivac traži mudrost i ne nalazi je, a razborit lako dolazi do znanja.
  7. Idi od bezumnog čoveka, jer sa njegovih usana nećeš čuti znanje.
  8. Mudrost je pametnog čoveka u tome što razume put svoj, a ludost je bezumnih prevara.
  9. Bezumni se smeju prestupima svojim, a među čestitima vlada sloga.
  10. Srce poznaje gorčinu duše, i radost njegovu tuđinac ne može deliti.
  11. Kuća zlih će propasti, a šator čestitih će cvetati.
  12. Neki se put čoveku čini ispravnim, ali na kraju vodi u smrt.
  13. I u smehu srce može osećati bol, i veselje se završava u tuzi.
  14. Ko je bezveran u srcu, siti se plodovima puteva svojih, a dobar čovek plodovima dela svojih.
  15. Lakoveran veruje svakoj reči, a pametan pazi na korake svoje.
  16. Mudar se boji i kloni se zla, a bezumnik je gnevan i samouveren.
  17. Ko je brz na gnev, čini ludosti, a čovek koji razmišlja omrznut je.
  18. Lakoverni nasleđuju ludost, a glavu oštroumnih krasi znanje.
  19. Zli se moraju pokloniti pred dobrima, i opaki pred vratima pravednika.
  20. Siromah je mrzak i bližnjem svom, a bogataš ima mnogo prijatelja.
  21. Ko prezire bližnjeg svog, greh čini, a srećan je onaj ko je milosrdan prema onima koji su u nevolji.
  22. Zar ne lutaju oni koji smišljaju zlo? Ali su dobrota i istina sa onima koji smišljaju dobro.
  23. Od svakog truda ima neke koristi, a puste reči vode u oskudicu.
  24. Mudrima je kruna bogatstvo njihovo, a ludost bezumnih ostaje ludost.
  25. Istinit svedok izbavlja duše, a lažan govori laži.
  26. Čvrsto pouzdanje ima onaj ko se boji Gospoda, i sinovi njegovi imaju utočište.
  27. Strah od Gospoda izvor je života, izbavlja iz zamki smrti.
  28. Mnoštvo naroda kralju je ukras, a bez naroda vladar propada.
  29. Ko je spor na gnev, veoma je razborit, a ko je nestrpljiv, pokazuje ludost.
  30. Mirno srce život je telu, a ljubomora je trulež u kostima.
  31. Ko obmanjuje nevoljnika, sramoti Tvorca, a slavi ga ko siromahu pokazuje milost.
  32. Zao čovek biće oboren zbog zla svoga, a pravednik će naći utočište i u samoj svojoj smrti.
  33. Mudrost počiva u srcu razboritog, a u bezumnom nije poznata.
  34. Pravednost uzvisuje narod, a greh je narodima sramota.
  35. Kralju je mio sluga koji postupa razumno, a gnevi se na onoga ko postupa sramotno.