Izreke Solomonove (2. glava)

  1. Sine moj, ako primiš reči moje i sačuvaš kod sebe uputstva moja,
  2. ako slušaš mudrost uhom svojim i srce svoje prigneš k mudrosti,
  3. i ako prizoveš razum i zavapiš za mudrošću,
  4. ako sve to tražiš kao srebro i ako tragaš za svim tim kao za skrivenim blagom,
  5. tada ćeš razumeti šta znači imati strah od Gospoda i znanje o Bogu naći ćeš.
  6. Jer Gospod daje mudrost, iz njegovih usta dolazi znanje i razum.
  7. Čestitima pomaže da postupaju mudro, štit je onima koji žive bezazleno,
  8. jer pazi na staze pravde i čuva put onih koji su mu verni.
  9. Tada ćeš razumeti šta znači pravednost i ispravno rasuđivanje i čestitost, sve što je na putu dobrote.
  10. Kad ti mudrost uđe u srce i znanje omili duši tvojoj,
  11. sposobnost prosuđivanja paziće na tebe, razboritost će te čuvati,
  12. i izbaviće te od zlog puta, od čoveka koji govori izopačene stvari,
  13. od onih koji ostavljaju staze čestitosti da bi išli putevima tame,
  14. od onih koji se raduju kad zlo čine, koji uživaju u zlobnoj izopačenosti,
  15. kojima su staze iskvarene i koji su zastranili na putevima svojim,
  16. i izbaviće te od bludnice, od slatkorečive preljubnice,
  17. koja ostavlja bliskog druga mladosti svoje i zaboravlja savez svog Boga.
  18. Jer kuća njena tone u smrt i staze njene ka refaimima.*

    * „Refaim“ doslovno znači „strašni“. Mrtvi ljudi divovskog rasta koriste se kao metafora za smrt i propast.

  19. Ko legne s njom neće se vratiti, niti će ikad više stati na staze živih.
  20. Svrha je ovih reči da ideš putem dobrih ljudi i da se držiš staza pravedničkih.
  21. Jer čestiti će živeti na zemlji, i bezazleni će ostati na njoj.
  22. A zli će biti istrebljeni sa zemlje, i oni koji postupaju neverno biće iščupani iz nje.