Izreke Solomonove (28. glava)

  1. Zli beže i kad ih niko ne goni, a pravednici se osećaju sigurno kao mladi lav.
  2. Zbog prestupa u zemlji knezovi se njeni često menjaju, a uz pomoć razumnog čoveka koji zna šta je ispravno knez će dugo ostati.
  3. Zao gospodar koji eksploatiše siromaha, on je kao kiša koja sve odnosi i ostavlja bez hrane.
  4. Oni koji ostavljaju zakon hvale zloga, a koji drže zakon bore se u sebi.
  5. Ljudi skloni zlu ne razumeju pravdu, a oni koji traže Gospoda razumeju sve.
  6. Bolji je siromah koji živi bezazleno nego onaj ko je pokvaren na putevima svojim, iako je bogat.
  7. Razuman sin drži se zakona, a ko se druži sa izelicama, sramoti oca svoga.
  8. Ko umnožava bogatstvo svoje tako što pozajmljuje radi kamate i zarade, skuplja ga za onoga ko je milostiv nevoljnima.
  9. Ko odvraća uho da ne sluša zakon, i molitva je njegova mrska.
  10. Ko zavodi čestite na zao put, sam će pasti u jamu svoju, a oni koji su bezazleni naslediće ono što je dobro.
  11. Bogat čovek za sebe misli da je mudar, ali prozreće ga siromah koji je razuman.
  12. Divno je kad se pravednici raduju, a kad se zli podižu, čovek se skriva.
  13. Ko krije prestupe svoje, neće imati uspeha, a ko ih priznaje i ostavlja, ukazaće mu se milosrđe.
  14. Srećan je čovek koji uvek oseća strahopoštovanje, a onaj ko otvrdne srce svoje upada u nevolju.
  15. Kao lav koji riče i medved koji napada, takav je zao vladar nad sirotim narodom.
  16. Vođa koji nema prave mudrosti čini mnoge prevare, a ko mrzi nepravedni dobitak, produžiće dane svoje.
  17. Čovek koji nosi teret krivice za krv neke duše, begunac je do groba – neka ga niko ne zadržava.
  18. Ko živi bezazleno, biće spasen, a ko je pokvaren na putevima svojim, odjednom će pasti.
  19. Ko obrađuje zemlju svoju, nasitiće se hleba, a ko trči za onim što je bezvredno, nasitiće se siromaštva.
  20. Veran čovek dobija mnoge blagoslove, a ko žuri da se obogati, ne ostaje nedužan.
  21. Nije dobro biti pristrasan, niti je dobro da čovek učini prestup za komad hleba.
  22. Čovek zavidnog oka hrli za bogatstvom, a ne zna da će ga snaći oskudica.
  23. Ko ukorava čoveka, posle stiče veću naklonost nego onaj ko laska jezikom svojim.
  24. Ko pljačka oca svog i majku svoju i govori: „Nije to greh,“ drug je čoveku koji donosi propast.
  25. Ko je nadmen u duši, izaziva svađu, a ko se uzda u Gospoda, nasitiće se.
  26. Ko se uzda u srce svoje, bezuman je, a ko postupa mudro, izbaviće se.
  27. Ko daje siromahu, neće biti u oskudici, a ko zatvara oči svoje, biće obasut kletvama.
  28. Kad se zli podižu, čovek se sakriva, a kad propadaju, množe se pravednici.