Izreke Solomonove (17. glava)

  1. Bolji je komad suvog hleba s mirom nego kuća puna mesa od žrtava sa svađom.
  2. Mudar će sluga vladati nad sinom koji čini sramotu, i s braćom će deliti nasledstvo.
  3. Topionica je za srebro i peć je za zlato, a srca Gospod ispituje.
  4. Zločinac sluša zle usne, i lažov sluša poguban jezik.
  5. Ko se ruga siromahu, sramoti Tvorca njegovog. Ko se raduje tuđoj nesreći, neće se smatrati nevinim.
  6. Unuci su kruna starcima, a slava su sinovima očevi njihovi.
  7. Čestite usne ne priliče bezumniku, a još manje velikašu usne lažljive!
  8. Vlasnik na svoj dar gleda kao na dragi kamen kojim se naklonost pridobija. Kud god se okrene, ima uspeha.
  9. Ko pokriva prestup, traži ljubav, a ko stalno priča o njemu, razdvaja bliske prijatelje.
  10. Na razumnoga ukor deluje jače nego na bezumnoga sto udaraca.
  11. Zao čovek traži samo pobunu, ali okrutan je glasnik koji se šalje na njega.
  12. Bolje je da čovek naiđe na medvedicu kojoj su mladunci oteti, nego na bezumnika u ludosti njegovoj.
  13. Ko vraća zlo za dobro, zlo se neće udaljiti od kuće njegove.
  14. Kad počne prepirka, to je kao da se otvori brana na vodama. Zato se udalji pre nego što počne svađa.
  15. Ko zloga opravdava i ko pravednoga osuđuje, obojica su odvratni Gospodu.
  16. Šta će bezumniku mogućnost da pribavi mudrost, kad nije razuman?
  17. Pravi prijatelj voli u svako doba, i u nevolji brat postaje.
  18. Nerazuman čovek pruža ruku i daje punu garanciju pred svojim bližnjim.
  19. Ko voli prestup, voli i svađu. Ko sebi gradi visoka vrata, traži propast.
  20. Ko je pokvaren u srcu, ne nalazi dobro, i ko je prevrtljivog jezika, pada u zlo.
  21. Nerazumno dete donosi žalost ocu svome; otac bezumnog deteta nema radosti.
  22. Veselo srce deluje dobro kao lek, a slomljen duh suši kosti.
  23. Zao čovek uzima mito iz nedara da bi staze pravde iskrivio.
  24. Mudrost je pred licem razumnog čoveka, a bezumniku oči lutaju na kraj zemlje.
  25. Bezuman je sin žalost ocu svome i gorčina majci svojoj.
  26. Nije dobro globom kažnjavati pravednika, i nije čestito udarati pravedne knezove.
  27. Ko zadržava reči svoje, zaista je mudar, i razuman čovek staloženog je duha.
  28. I ludog smatraju mudrim kad ćuti, i razumnim onoga ko ne otvara usne svoje.