Izreke Solomonove (31. glava)

  1. Reči kralja Lemuela, važne pouke kojima ga je majka savetovala:
  2. Šta da ti kažem, sine moj? Šta da ti kažem, sine utrobe moje? Šta da ti kažem, sine zaveta mojih?
  3. Ne daj snagu svoju ženama, ni puteve svoje onome što upropašćuje kraljeve.
  4. Nije za kraljeve, Lemuele, nije za kraljeve da piju vino, ni za vladare da govore: „Gde je opojno piće?“
  5. da ne bi pili i zaboravili zakone i zakinuli u parnici nevoljnike.
  6. Dajte opojno piće onome ko umire i vino onima koji osećaju gorčinu u duši.
  7. Neka on pije i zaboravi siromaštvo svoje i neka se više ne seća nevolje svoje.
  8. Otvaraj usta svoja u korist onih koji ne mogu sami da govore, otvaraj usta svoja da braniš sve koji u smrt idu.
  9. Otvaraj usta svoja, pravedno sudi i brani na sudu nevoljnika i siromaha.
  10. Ko će vrsnu ženu naći? Ona vredi mnogo više od bisera.
  11. Na nju se oslanja srce muža njenog, i dobitak neće nedostajati.
  12. Uzvraća mu samo dobro, a ne zlo, sve dane života svoga.
  13. Traži vunu i lan i svakog se posla rado prihvataju ruke njene.
  14. Ona je kao lađa trgovačka, izdaleka donosi hranu svoju.
  15. Ustaje dok je još noć i ukućanima svojim hranu daje, i devojkama svojim ono što je za njih.
  16. Razmišlja o njivi i zatim je kupuje. Od rada ruku svojih vinograd sadi.
  17. Snagom opasuje bedra svoja i vredno radi rukama svojim.
  18. Ona dobro trguje, i noću joj se svetiljka ne gasi.
  19. Ruke svoje prema preslici pruža, u rukama svojim vreteno drži.
  20. Dlan svoj otvara nevoljniku, ruke pruža siromahu.
  21. Ne boji se za ukućane svoje kad je sneg, jer su svi iz doma njenog u dvoje haljine obučeni.
  22. Izrađuje sebi pokrivače. Odeća je njena od lana i vune purpurne boje.
  23. Muž se njen poznaje na vratima gradskim, kad sedi sa starešinama zemlje svoje.
  24. Haljine izrađuje i prodaje ih, a pojaseve trgovcima daje.
  25. Snaga i čast odeća su njena, i smeška se danu budućem.
  26. Usta svoja otvara mudro i na jeziku joj je zakon dobrote.
  27. Vodi brigu o svim ukućanima svojim i hleb lenjosti ne jede.
  28. Sinovi njeni ustaju i srećnom je nazivaju, muž njen ustaje i hvali je:
  29. „Mnoge su žene vrsne, ali ti ih sve nadmašuješ.“
  30. Ljupkost može biti lažna i lepota isprazna, ali žena koja se boji Gospoda zaslužuje hvalu.
  31. Dajte joj od ploda ruku njenih i neka je dela njena hvale na vratima gradskim.