Knjiga o Jovu (19. glava)

  1. Tada Jov reče:
  2. „Dokle ćete mučiti dušu moju i satirati me rečima?
  3. Već ste me deset puta ukorili, i nije vas stid što ste tako okrutni prema meni.
  4. Ako sam i pogrešio, na meni ostaje greška moja.
  5. Ali ako se vi oholo na mene podižete, i govorite da zaslužujem sramotu svoju,
  6. onda znajte da me je to Bog oborio, i da je svoju mrežu lovačku oko mene obavio.
  7. Eto, vičem: ‘Nepravda!’ ali nema odgovora. U pomoć zovem, ali pravde nema.
  8. Put mi je zagradio zidom kamenim da ne mogu proći, staze moje tamom obavija.
  9. Skinuo je s mene slavu moju, sklonio je krunu s glave moje.
  10. Ruši me sa svih strana, i ja nestajem, iščupao je nadu moju kao drvo.
  11. Žestoko se razgnevio na mene, i smatra me protivnikom svojim.
  12. Vojska njegova složno dolazi i prema meni put svoj nasipa, logor podiže oko šatora moga.
  13. Braću je moju on udaljio od mene, oni koji su me poznavali okrenuli su mi leđa.
  14. Nestalo je prijatelja mojih, zaboravili su me oni koje sam poznavao,
  15. i oni koji su gosti bili u kući mojoj. Robinje moje gledaju me kao stranca. Tuđinac sam postao u očima njihovim.
  16. Slugu svog zovem, ali on se ne odaziva. Ustima svojim molim ga da mi se smiluje.
  17. Duh je moj stran ženi mojoj, gadim se sinovima koji su izašli iz utrobe majke moje.
  18. I dečaci me preziru, a kad ustanem, protiv mene govore.
  19. Mrzak sam svima s kojima sam bio blizak, protiv mene su se okrenuli oni koje sam voleo.
  20. Od tela mog ostali su samo kost i koža, jedva sam smrti umakao.
  21. Smilujte mi se, smilujte mi se, prijatelji moji. Jer me je Božja ruka dotakla.
  22. Zašto me progonite kao što me Bog progoni, i nikako da se nasitite mog mesa?
  23. Kad bi se barem zapisale reči moje! Kad bi se barem u knjigu upisale!*

    * Vrlo je verovatno da je Jovov slučaj zaista zapisan tako da je Mojsije bio samo kompilator ove knjige.

  24. Kad bi se pisaljkom gvozdenom i olovom u stenu zauvek urezale!
  25. Ali ja dobro znam da je živ otkupitelj moj, da će posle mene doći i nad prahom stati.
  26. I ako se ova koža moja raščini, opet ću u telu videti Boga,
  27. njega ću ja gledati, njega će videti oči moje, a ne oči stranca. Bubrezi moji venu u meni,
  28. a vi bi trebalo da govorite: ‘Zašto ga progonimo?’ A smatrate da je koren svega u meni.
  29. Bojte se mača, jer je mač oruđe gneva protiv prestupnika, da biste znali da postoji sudija.“