Knjiga o Jovu (33. glava)

  1. A sada, molim te, Jove, čuj reči moje, slušaj sve što ću ti reći.
  2. Pogledaj, molim te! Usta svoja otvaram, jezik moj i usta moja sada će govoriti.
  3. Reči moje dolaze iz čestitosti srca moga, usne moje iskreno iznose mudrost.
  4. Mene je Duh Božji stvorio, i dah Svemoćnog me drži u životu.
  5. Ako možeš, odgovori mi, naniži reči svoje preda mnom, pripremi se da mi se suprotstaviš.
  6. Pred Bogom ja sam isto što i ti, i ja sam od gline načinjen.
  7. Nema u meni ničega što bi te plašilo, težina reči mojih neće te satrti.
  8. Na moje uši rekao si, i još čujem zvuk reči tvojih:
  9. ‘Čist sam i bez greha sam. Čist sam i nema krivice na meni.
  10. Ali On nalazi prilike da mi se suprotstavi, smatra me neprijateljem svojim.
  11. Noge moje u klade stavlja, pazi na sve staze moje.’
  12. Evo, u tome nisi u pravu, kažem ti, jer Bog je mnogo veći od čoveka smrtnog.
  13. Zašto se ti s njim prepireš? Zar zato što ne odgovara na sve reči tvoje?
  14. Bog govori jedanput, i dvaput – iako čovek na to pažnju ne obraća –
  15. u snu, u vizijama noćnim, kada dubok san padne na ljude, kada na postelji dremaju.
  16. Tada on otvara uho ljudima i upečatljivu im opomenu daje,
  17. da odvrati čoveka od dela njegovog, da od ponosa čoveka sačuva.
  18. Dušu njegovu čuva od jame, život mu čuva da ga strela ne ubije.
  19. I ukoravaju ga bolovi na postelji njegovoj, ne prestaje nemir u kostima njegovim.
  20. Zato se hleb ogadio životu njegovom, i omiljena hrana duši njegovoj.
  21. Telo mu se pred očima raspada, a kosti, koje se ranije nisu videle, sada se na koži poznaju.
  22. Duša mu se jami približava, i život njegov k onima koji smrt njegovu traže.
  23. Ako se za njega glasnik nađe, posrednik, jedan među hiljadu, da razjasni čoveku šta je ispravno,
  24. tada će mu se on smilovati i reći će mu: ‘Izbavi ga da u jamu ne ode! Našao sam otkupninu za njega!
  25. Neka telo njegovo postane sveže kao u mladosti, neka se vrati u dane mladalačke snage svoje.’
  26. Moliće Boga da mu naklonost pokaže, i gledaće lice njegovo kličući radosno, i On će vratiti pravednost svoju čoveku smrtnom.
  27. On će pogledati na smrtnike i reći će: ‘Zgrešio sam, i izvrnuo sam pravdu, ali to mi nije donelo koristi.
  28. Otkupio je dušu moju da u jamu ne ode, i život će moj svetlost gledati.
  29. Evo, sve to Bog čini, dvaput, triput, za čoveka,
  30. da izbavi dušu njegovu iz jame, da ga obasja svetlošću živih.’
  31. Pazi, Jove! Slušaj me! Ćuti, a ja ću još nešto reći.
  32. Ako imaš šta da kažeš, odgovori mi. Govori, jer želim da te opravdam.
  33. Ako nemaš, onda ti slušaj mene. Ćuti, i naučiću te mudrosti.“