Knjiga o Jovu (42. glava)

  1. Tada Jov ovako reče Gospodu:
  2. „Spoznao sam da ti sve možeš, i da nema zamisli koja je tebi neostvariva.
  3. Pitao si: ‘Ko to zamračuje savet moj bez znanja?’ Eto, govorio sam, ali nisam razumeo ono što je suviše čudesno za mene, što ne poznajem.
  4. Rekao si: ‘Slušaj, a ja ću govoriti. Ja ću te pitati, a ti me pouči.’
  5. Uho je moje slušalo o tebi, ali sada te i oko moje vidi.
  6. Zato povlačim sve što sam rekao, i kajem se u prahu i pepelu.“
  7. Tako je Gospod rekao sve te reči Jovu. Zatim se Gospod obratio Elifasu Temancu, i rekao: „Razgnevio sam se na tebe i na dva prijatelja tvoja, jer niste govorili istinu o meni kao moj sluga Jov.
  8. Zato uzmite sada sedam junaca i sedam ovnova i idite kod mog sluge Jova, i prinesite za sebe žrtvu paljenicu, a moj sluga Jov moliće se za vas. Jedino ću njega uslišiti i neću vas osramotiti zbog vašeg bezumlja, zbog toga što niste govorili istinu o meni, kao sluga moj Jov.“
  9. Tako su Elifas Temanac, Bildad Sušanin i Sofar Namaćanin otišli i učinili onako kako im je Gospod rekao, i Gospod je uslišio Jova.
  10. Kada se Jov pomolio za svoje prijatelje, Gospod ga je izbavio iz nevolje u kojoj je bio zarobljen. Tako je Gospod dao Jovu dvostruko više od svega što je ranije imao.
  11. Kod Jova su došla sva njegova braća i sve njegove sestre i svi koji su ga ranije poznavali, i jeli su s njim hleb u njegovoj kući i izrazili svoje saosećanje i tešili ga zbog svih nevolja koje je Gospod dozvolio da ga snađu. Svako od njih dao mu je komad srebra i zlatan prsten.
  12. Gospod je blagoslovio naredne godine Jovovog života više nego pređašnje, pa je on imao četrnaest hiljada ovaca, šest hiljada kamila, hiljadu jarmova goveda i hiljadu magarica.
  13. Dobio je i sedam sinova i tri kćeri.
  14. Prvoj je dao ime Jemima, drugoj je dao ime Kesija, a trećoj je dao ime Keren-Apuha.*

    * Jemima znači „dan za danom“, Kesija znači „kasija“ (vrsta biljke), a Keren-Apuha znači „rog od metala“.

  15. Po svoj zemlji nije bilo tako lepih žena kao što su bile Jovove kćeri. Njihov otac im je dao nasledstvo među njihovom braćom.
  16. Posle toga Jov je poživeo sto četrdeset godina i video je svoje sinove i svoje unuke – četiri naraštaja.
  17. Jov je umro star, navršivši svoje dane.*

    * Nakon svojih iskušenja, Jov je živeo dodatnih 140 godina, videvši svoju decu (još desetoro) i unuke kroz četiri generacije. Iako se u knjizi ne navodi koliko je imao godina pre iskušenja, ovo sugeriše da je živeo najmanje 210 godina, a moguće i duže. Ako uzmemo u obzir dugovečnost poslepotopnih patrijarha i Jovov životni vek od preko 200 godina, to bi ga smestilo u period Seruha ili Nahora, nekoliko stotina godina posle Potopa, a svakako u vreme pre Abrama.