Knjiga o Jovu (21. glava)

  1. Tada Jov reče:
  2. „Slušajte dobro šta ću vam reći, i neka vam to bude uteha.
  3. Pustite me da nešto kažem, a kad kažem svoje, onda se rugajte.
  4. Zar ja čoveku govorim o brizi svojoj? Kako to da duh moj ne postaje nestrpljiv?
  5. Okrenite lice svoje prema meni i čudite se, stavite ruku na usta svoja.
  6. Kad se setim svega, uznemirim se, i drhtanje obuzima telo moje.
  7. Zašto oni koji su zli žive, starost dočekaju i obogate se više nego drugi?
  8. Potomstvo njihovo napreduje pred njima, potomci njihovi pred očima njihovim.
  9. U njihovim kućama je mir, straha nema, i prut Božji nije nad njima.
  10. Bikovi su njihovi rasplodni i seme ne rasipaju, krave se njihove tele i ne pobacuju.
  11. Decu svoju puštaju da se kao stado bezbrižno igraju, deca njihova poskakuju unaokolo.
  12. Pevaju uz daire i harfu, raduju se uz zvuk frule.
  13. Dane svoje u veselju provode, i mirno u grob silaze.
  14. A Bogu govore: ‘Ostavi nas! Nije nam milo poznavati puteve tvoje.
  15. Šta je Svemoćni da mu služimo, i kakva nam je korist da mu se obraćamo?’
  16. Gle, blagostanje njihovo nije u njihovim rukama. Namere zlih daleko su od mene.
  17. Kada se svetiljka zlih ugasila? Kada ih je nevolja snašla? Kada je u gnevu svom Bog uništenje poslao?
  18. Postaju li oni kao slama na vetru, kao pleva koju olujni vetar raznosi?
  19. Zlo koje čovek čini Bog će čuvati za sinove njegove, naplatiće mu tako da on to oseti.
  20. Očima svojim zlikovac će gledati propast svoju, gnev Svemoćnog on će piti.
  21. Jer čemu će se radovati u kući svojoj kad ga više ne bude, kad se prepolovi broj meseci života njegovog?
  22. Zar će on Boga učiti mudrosti, njega koji sudi uzvišenima?
  23. Jedan će umreti u potpunom blagostanju, bez ikakvih briga i u miru,
  24. bedara punih sala, i kostiju punih sočne moždine,
  25. a drugi će umreti s gorčinom u duši, ne okusivši dobra.
  26. Obojica će zajedno u prahu ležati, i crvi će ih prekriti.
  27. Eto, dobro znam pomisli vaše i spletke kojima mi želite zlo učiniti.
  28. Jer govorite: ‘Gde je kuća velikaša? Gde je šator zlih? Gde su šatori u kojima su stanovali?’
  29. Jeste li pitali one koji putevima prolaze? Razmišljate li o svedočanstvu njihovom,
  30. kako u dan nevolje zli pošteđen biva, i u dan gneva on se izbavlja?
  31. Ko će ga u lice prekoriti za dela njegova? Ko će mu vratiti za ono što je učinio?
  32. Njega će na groblje odneti, i nad grobom njegovim stražu će postaviti.
  33. Slatke će mu biti grude zemlje u dolini, i za sobom će povući sve ljude, a bezbroj je onih koji su pre njega onde došli.
  34. Zato su tako isprazne utehe vaše, i odgovori su vaši prevara prazna!“