Knjiga o Jovu (27. glava)

  1. Jov je zatim nastavio sa svojim govorom i rekao:
  2. „Tako živ bio Bog, koji mi je pravdu uskratio, tako živ bio Svemoćni, koji je doneo gorčinu duši mojoj,
  3. sve dok je dah moj još u meni, i duh Božji u nozdrvama mojim,
  4. usne moje neće nepravdu kazivati, niti će jezik moj prevaru govoriti!
  5. Nipošto vas pravednima ne mogu proglasiti! Dokle god dišem, neću odstupiti od bezazlenosti svoje!
  6. Držim se pravednosti svoje, i neću je napustiti. Srce me moje neće prekorevati ni za jedan dan mog života.
  7. Neka se neprijatelj moj zlim pokaže, i zločinac neka bude onaj koji ustaje na mene.
  8. Jer čemu se pokvarenjak nadati može ako ga Bog odbaci, ako mu život uzme?
  9. Hoće li Bog čuti vapaj njegov ako nevolja na njega dođe?
  10. Hoće li Svemoćni biti radost njegova najveća? Hoće li prizivati Boga u svako doba?
  11. Poučiću vas rukom Božjom, ono što je sa Svemoćnim neću vam kriti.
  12. Eto, svi ste vi vizije imali, a zašto ste onda tako isprazni?
  13. Tako će zao čovek proći kod Boga, takvo će nasledstvo nasilnici dobiti od Svemoćnog.
  14. Ako bude mnogo sinova njegovih, mač će ih čekati, potomci njegovi neće dovoljno hleba imati.
  15. Pošast smrtonosna sahraniće one koji prežive, a udovice njihove neće ih oplakivati.
  16. Ako srebra kao praha nagomila, ako haljina nakupi kao blata,
  17. neka nakupi, pravednik će ih obući, i srebro njegovo nedužan će čovek deliti.
  18. Kuću je sebi sagradio kao moljac, kao kolibu koju čuvar sebi gradi.
  19. U bogatstvu će leći, ali neće požnjeti bogatstvo svoje. Kad otvori oči, ničega više neće biti.
  20. Strahote iznenadne stići će ga kao vode. Kad padne noć, olujni vetar će ga zgrabiti i odneti.
  21. Vetar istočni uzeće ga i on će otići, oduvaće ga s mesta njegovog.
  22. Oboriće se na njega bez milosti, a on će pokušati da pobegne od ruke njegove.
  23. Ljudi će mu podrugljivo rukama pljeskati, i s mesta njegovog u čudu za njim zviždati.“